U jednom gradu negdje daleko...


Idem, idem, i više ne stajem... odlazim polako, laganini ću se povuć iz ovoga napornog i napasnog sistema življenja, od sada ćemo sve pomalo... nećemo žuriti, nitko nije vrijedan toga, sve što požuriš da napraviš, napravit ćeš puno brže ako radiš sporije... neki sam dan zamalo spalio živce, i od tada, rekao sam sebi: dosta je bilo... idemo opet natrag prema zdravom životu... i tako da sam prestao raditi one neke stvari koje sam radio... nema više ˝jebo čašu, daj flašu˝ i nema više ˝pazi zapalit ćeš cigaru naopako˝ kako je bilo lijepo svaku večer ići vani i dolazit kući u dva, tri u jutro, a isto tako nije bilo lijepo u jutro se probuditi u sedam i pol za na posao.... treba se malo dovesti u red, sada prije ljeta, malo smršaviti... sad će opet Šveđanke i Austrianke.... imam osijećaj da će ovo ljeto biti jedno od najluđih ljeta.... nas tri slavimo isti dan rođendan... i to tko će drugi.... muki, vuk i ja... hehe.... uživajte

1 comment:

Anonymous said...

Да, вероватно тако да је